Pročitaj da ne bi i ti bio od ovakvih

 

Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, govori o nemarnima prema Svevišnjem Allahu, onima koji su spoznali Allaha i Allahovu vjeru, a zatim se okrenuli od Allaha i pokornosti pa kaže:

“Ko okusi nešto od toga (ljubavi prema Allahu, pokornosti i sl.) i spozna put koji vodi do Allaha, a zatim ga ostavi i okrene se ka svojim željama, rahatluku, strastima i uživanjima, zapast će u opasne posljedice, srce će dovesti u tijesne zatvore, u životu će biti kažnjavan kao što se niko od stvorenja ne kažnjava.

Njegov život ispunit će se nemoći, brigama i tugovanjem; smrt će mu ukazivati na nesreću i propast, a Dan povratka na žaljenje i kajanje. Snage njegove nema više. Dušu je preplavio brigama i tugama. Pomoć će tražiti, ali mu se neće pomoći! Žalit će se, ali mu žaljenje neće biti primljeno! Njegove radosti i sreća su otišli, a došli su bol, tuga i propast. Društvenost i ljubaznost zamijenila je usamljenost; njegov ponos zamijenilo je poniženje; bogatstvo mu je zamijenjenosiromaštvom, a smirenost i staloženost zamijenjeni su potrganošću i nemirima. Društvo ga je odbacilo pa ne uživa njihovu blizinu, nakon drugovanja sa njima postao je poput osušenog (zapuštenog) zametka.

Sve zbog toga što je spoznao put koji vodi do Allaha, a zatim ga je ostavio. Okrenuo se od njega pa se spotaknuo, pao na svoje lice. Vid je imao, pa je oslijepio. Spoznao je, pa je zanegirao. Pristupio je, a zatim se udaljio. Pozvan je, ali se nije odazvao. Otvorena su mu vrata, ali im je okrenuo leđa. Ostavio je put do svoga Gospodara i u potpunosti se okrenuo svojim strastima.

Ako i ostvari nekakav uspjeh, uživa u nekakvom svom rahatluku i svojim poslovima, njegovo je srce vezano, ne može se pustiti prostranstvima tevhida, poljima prijateljstva, vrtovima ljubavi i trenucima bliskosti. Zbog svog okretanja od istinskog Boga spustio se na najniže stepene i ubrojao se u propale.

Svakog trenutka nad njegovim srcem pojavljuje se vatreni zastor koji je – zbog njegovog okretanja od svoga Gospodara – pregrada između njega i njegovih želja. On je kabur koji hoda zemljom. Duša mu je u divljem tijelu, a srce mu je na lomači njegovog života. Nada se smrti i priželjkuje je i nije mu ni bitno u čemu se nalazi.

I kada mu smrt dođe u takvom stanju – Allahu se utječemo od takvog stanja – ne pitaj kakva se nesnosna patnja spušta na njega zbog pregrade koja se postavila između njega i njegovog istinskog Gospodara. Izgorio je vatrom udaljenosti od Allahove blizine i okretanja od Njega. Između njega i njegove sreće, njegovih želja, postavljena je pregrada.”

Ibn Kajjim

Tarikul-hidžretejn ve babus-se’adetejn, str. 171- 172.