Sabur

  Naoružani 14-godišnjak jutros oko 8 sati upao je u osnovnu školu u centru Beograda i počeo pucati, a prema najnovijim informacijama ubijeno je između šestero i osmero učenika i jedan uposlenik škole. Kako piše Telegraf.rs, osmero djece je preminulo od dobivenih povreda, kao i čuvar osnovne škole "Vladislav Ribnikar" u centru Beograda. Portal TV Nova javlja da je ubijeno šestero učenika. Prema nezvaničnim informacijama, učenik je upao na čas historije i počeo pucati na učenike. Jedno povrijeđeno dijete je na operacionom stolu, dvoje su na intenzivnoj njezi, osalim povrijeđenima među kojima je i nastavnica pruža se ljekarska pomoć. Povrijeđeni se prevoze u Urgentne centre u Institutu za majku i dijete i u Tiršovu. Nakon pucnjave naoružani maloljetnik je pobjegao iz škole, ali nedugo nakon toga je uhapšen. Ispred škole je veliki broj pripadnika policije, i tri vozila hitne pomoći. Stigli su i roditelji djece koja su danas bila na nastavi.

  Pitanja: Selam alejkum, imam jedno pitanje za vas. Imam sina koji ima 8 godina i cerku koja ima 7 godina. Oni znaju sve đto je potrebno da bi klanjali namaz, i često i klanjaju. Pa me interesuje da li sam ja kao majka dužna da ih, da tako kazem, tjeram da redovno klanjaju, ili da pustim da sami shvate da su obavezni to da rade? Čini mi se da kad god im kažem da mi se pridruže u obavljanju namaza, da oni to rade nekako lijeno, sa pola srca. Da li postoji neki način da ih privolim? Inače, ja njima čitam mnogo islamskih knjiga, i mnogo razgovaramo o propisima nase vjere. Oni bas vole da slušaju i vidim da stvarno njihovo ponašanje odudara u onosu na drugu djecu (u pozitivnom smislu). Ja se samo pitam na koji način da postupim da bi oni sami shvatili da moraju namaz obavljati, a da to istovremeno rade iz ljubavi. Odgovor: Ve alejkumusSelam, Sto se tiče namaza, Poslanik alejhiselam, dao nam je jasnu smjernicu glede istoga, kazavši u sahih hadisu da djete navikavamo na namaz od 7 godina, a

  Svi socijalistički režimi, uključujući i onaj jugoslavenski su u fokus svoje ideologije postavljali radnike. Radnik, pogotovo onaj iz teške industrije, bio je simbol snage i progresa, pa se nerijetko nalazio i na valutama komunističkih država. Jedan od tih radnika je bio i Arif Heralić. Arif se, kao i brojni u to vrijeme, 50-ih godina preselio u grad, u njegovom slučaju Zenicu gdje se zaposlio u tamošnjoj željezari. Poznata fotografija koja se na kraju našla na novčanici bila je djelo fotografa “Borbe” Nikole Bibića koji je 1954. godine bio u posjeti zeničkoj željezari. Arif je bio višestruki udarnik. Odlikovan je ordenom Rada i reda, II reda kao i medaljom za rad. Fotografija je odabrana pozorno, sretan radnik je imao duboku simboliku za jugoslovenske vlasti. Novčanica sa Arifovim likom je puštena u opticaj 1955. godine, s nominalom od hiljadu dinara. Preživjela je višestruke pokušaje reforme jugoslovenskog monetarnog sistema pa je tako već 1965. godine dobila novu vrijednost od 10

  Ako bi mnogi danas za mlade generacije rekli da su rad na polju zamijenili kafićima, čini se da bi u takvom opisu pogriješili kod jedne Vedrane, simpatične 26-godišnje djevojke za koju ne bi, kada bi je sreli na ulici “na prvu” pogodili čime se bavi u životu. A ona vozeći traktor, iza sebe ima dugogodišnje poljoprivredno iskustvo. Naime, Vedrana Poletar iz Laslova kod Osijeka u Hrvatskoj, simpatična djevojka sitne građe, dok trepnemo, uskoči u svoj traktor, upali ga i otjera u polje. Iako joj je tek 26 godina, ova djevojka ima već osam godina poljoprivrednog iskustva. Da, dobro ste izračunali – čim je postala punoljetna, otvorila je porodično poljoprivredno gazdinstvo. “Više se i ne smatram mladim poljoprivrednikom”, našalila se Vedrana, koja obrađuje 24 hektara plodne zemlje. Završila je prvo trgovačku školu, a potom se prekvalifikovala za opšteg poljoprivrednog tehničara. Ljubav prema poljoprivredi u njoj je tinjala od malih nogu, a imala je, kako kaže i savršene uzore. “Tata je bi

  Bayraktar nije spasilački radnik. Nije čak ni član turske vlade. On je suvlasnik turske odbrambene kompanije Baykar Proizvođač dronova Selcuk Bayraktar je promijenio način modernog ratovanja, a pojedini ga nazivaju turskim Elonom Muskom. Spekuliše se da bi mogao da krene stopama svog punca i stići do vrha turske politike. Nekoliko dana poslije zemljotresa 6. februara, Selcuk Bayraktar stajao je ispred gomile ruševina u zoni katastrofe. Izgledao je iscrpljeno i tužno. Više od pedeset hiljada ljudi preminulo je u katastrofi, a stotine hiljada su izgubile domove. Na snimku koji je Bayraktar objavio na Twiteru, obećao je da će izgraditi 1000 novih domova i 2000 smještajnih objekata za žrtve, prenose „Vijesti“. Bayraktar nije spasilački radnik. Nije čak ni član turske vlade. On je suvlasnik turske odbrambene kompanije Baykar. Letelice na daljinsko upravljanje koje proizvodi ta kompanija stekle su određeni kultni status u Ukrajini jer su pomogle vojsci te zemlje da odbiju rusku agresiju na

  Kako se holandski bataljon oglušio na naredbu Komande da brani Srebreničane? Tokom čitavog dana i večeri 11. jula 1995. godine, dok je padala Srebrenica, mnoštvo muškaraca, žena i djece nastojala je spas pronaći u bazi UN-a u Potočarima, koju je kontrolisao holandski bataljon. Šta se zapravo dešavalo u toku večeri i noći u krugovima komande “Holbata 3” kao i višim institucijama UNPROFOR-a, UNPF-a i UN-a, vidimo iz priloga dokumentacije Komande UNPROFOR-a u Sarajevu (HQ UNPROFOR SARAJEVO), od 11. jula 1995. godine i zapisima u danima nakon pada. Već u 18 sati i 27 minuta izdat je dokument broj 1291 – 95 prema kojem je strogo naređena odbrana Holbata i zaštita izbjeglica u Srebrenici. Dokument je poslao i potpisao vršilac dužnosti komandanta UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, francuski general Gobiliard, a upućen je komandantu Holbata. U njemu između ostalog stoji: “U vezi sa situacijom u Srebrenici sljedeće su naredbe vršioca dužnosti komandanta UNPROFOR-a za odbranu Holbata i zaštitu